Simpozij “Rana dijagnoza, lakša endometrioza” održan je 11. studenog u sklopu projekta istoimenog naziva koji se provodi u suradnji sa Gradskim uredom za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Sektor za zdravstvo i Udruge žena oboljelih od endometrioze Ja sam 1 od 10.
Ovaj događaj odvio se uz podršku Referentnog centra za endometriozu Ministarstva zdravstva, Povjerenstva Grada Zagreba za prevenciju infekcije HPV-om i drugih spolno prenosivih bolesti (SPB), Hrvatskog društva za endometriozu te uz partnerstvo s Kliničkom bolnicom Sveti Duh.
Cilj Projekta bio je povezivanje žena, istraživanje stavova i znanja stručnjaka o endometriozi te educiranje liječnika specijalista ginekologije na primarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite i specijalista anesteziologije na području grada Zagreba. Glavna svrha je osvijestiti društvo, kako pacijentice, tako i stručni kadar, kako bi se smanjile godine potrebne da se endometrioza dijagnosticira te kako bi se pružila adekvatna zaštita ženama oboljelim od endometrioze.
U sklopu Projekta provelo se i anonimno anketiranje ženske populacije te su se prikupile informacije o tome koliko je prosječno vremena potrebno za postavljanje dijagnoze endometrioze i iskustva pacijentica tijekom postupka dijagnoze, što je prezentirano u sklopu izlaganja na Stručnom simpoziju.
Simpozije je održan u dva dijela. U prvom dijelu su renomirani stručnjaci iz područja liječenja endometrioze, održali predavanja “Endometrioza: Rana dijagnoza I suzbijanje boli” I predstavljanje ankete dok je u drugom dijelu simpozija održan panel na temu “Multidisciplinaran pristup u liječenju endometrioze”.
Zaključci simpozija i anonimnog istraživanja pokazali su slijedeće potrebe:
- podizanje svijesti o bolesti endometrioze kod liječnika, javnosti i obitelji oboljelih žena kako bi dobile podršku i razumijevanje. Naime, žene su tijekom anketiranja izrazile duboko nerazumijevanje okoline i liječničke struke oko njihove boli i umanjivanje iste što često dovodi do stanja anksioznosti i depresije kod oboljelih;
- brži proces dijagnoze i raniji pristup dijagnostičkim pretragama te brži pristup operativnim zahvatima. Žene su često dijagnosticirane u vrlo napredovalom stadiju bolesti kada su već potrebne mjere kao operativni zahvati, a produktivnost žena je već znatno pala u svakodnevnom životu. Također, ostvarenje ovog cilja se može postići sustavnom edukacijom ginekologa primarne zaštite i bolničkog sustava kod prepoznavanja samih simptoma i provođenjem potrebnih pregleda (ultrazvuk i vaginalni pregled);
- daljnjeg educiranja svih liječnika koji se susreću s ovom bolešću u svom radu kako bi bili u mogućnosti pomoći svim pacijenticama oboljelima od endometrioze u cilju smanjenja boli i povećanja produktivnosti (fizioterapeuti, anesteziolozi, radiolozi, gastrolozi, urolozi, psihijatri, liječnici primarne obiteljske zaštite itd.);
- za individualnim i multidisciplinarnim pristupom kod oboljelih žena kako bi olakšali ženama svakodnevne aktivnosti i povećali njihovu produktivnost (uključivanjem raznih stručnjaka tijekom dijagnoze i liječenja kao što su psihijatri/psiholozi, anesteziolozi, nutricionisti, fizioterapeuti itd.);
- pružanja više informacija pacijenticama od početka dijagnoze, tijekom liječenja, a posebno nakon operativnih zahvata. Pacijentice su često primorane tražiti informacije o svojoj bolesti i liječenju putem društvenih mreža, poznanstava i neprovjerenih informacija. Nisu upoznate sa mogućnostima i pravima (npr. odlazak u ambulantu za bol) te se često nalaze u situaciji kada im je onemogućen kvalitetan i produktivan svakodnevni život.
- priznavanje težine bolesti od strane državnih tijela kako bi žene bile u mogućnosti biti produktivniji članovi društva. Statistički, žene su često u nemogućnosti raditi jer nemaju podršku i razumijevanje poslodavaca. Također, žene često rade, a nisu sposobne, što drastično narušava njihovo stanje i dovodi do teških simptoma te narušava psihičko zdravlje i nesigurnost kod žena oboljelih od endometrioze. Često su prisiljene dati ostavke ili dobivaju iste zbog svojih simptoma. Država mora priznati ovaj status i pridružiti se državama koje su to već učinile dodjeljivanjem invaliditeta i slobodnih dana u vrijeme trajanja najgorih simptoma kako bi tim putem podržale i olakšale poslodavcu.