Udruga Ja sam 1 od 10 na sjednici upozorila na diskriminaciju žena oboljelih od endometrioze
Predstavnica Udruge Ja sam 1 od 10, Žaklina Posavec, na sjednici je upozorila da se diskriminacija žena s endometriozom počinje ondje gdje se njihova bol umanjuje,
dijagnoza odgađa, a bolest i dalje ne prepoznaje kao kronična.
Zagreb, 10. lipnja 2026. — Predstavnica Udruge žena oboljelih od endometrioze Ja sam 1 od 10, Žaklina Posavec, sudjelovala je na 35. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova
na kojoj je govorila o položaju žena oboljelih od endometrioze te upozorila na ozbiljne posljedice neprepoznavanja ove bolesti kao kronične.
U obraćanju je istaknula kako se uklanjanje diskriminacije žena ne može promatrati odvojeno od pitanja ženskog zdravlja. Zdravlje žena nije samo medicinska tema, već i pitanje dostojanstva,
jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi, reproduktivnih prava i prava svake žene da bude ozbiljno shvaćena kada govori da je boli.
Endometrioza je kronična i često progresivna bolest koja može zahvatiti više organa, uzrokovati snažnu bol, neplodnost, brojne komplikacije te značajno narušiti kvalitetu života.
Ipak, iskustva oboljelih žena pokazuju da se njihovi simptomi i dalje prečesto umanjuju, a bol normalizira. Mnoge žene godinama slušaju da je njihova bol “normalna”, da trebaju trpjeti,
da su preosjetljive ili da je sve “u glavi”. Upravo tu počinje diskriminacija u zdravstvenom sustavu – kada se ženska bol ne shvaća ozbiljno, kada se dijagnoza odgađa i kada izostaje pravodoban pristup stručnoj skrbi.
Takav odnos nije samo medicinski propust. To je oblik sustavne nevidljivosti ženskog iskustva boli.
Endometrioza nije “bolna menstruacija”
Udruga Ja sam 1 od 10 naglasila je da endometrioza nije “bolna menstruacija”, nego ozbiljna bolest koja može utjecati na gotovo svaki aspekt života žene –
obrazovanje, radnu sposobnost, obiteljski i partnerski život, ekonomsku sigurnost, mentalno zdravlje i reproduktivne odluke.
Zakašnjela dijagnoza za mnoge žene znači izgubljene godine, odgođeno liječenje, propuštenu mogućnost očuvanja plodnosti i dugotrajnu borbu za odgovore.
Žena koja godinama nema dijagnozu često nema ni adekvatno liječenje, ni podršku sustava, ni sigurnost da će njezino stanje biti prepoznato kao stvarno i ozbiljno.
Zato endometriozu treba promatrati i kao pitanje reproduktivnog zdravlja i prava žena na informirano odlučivanje o vlastitom tijelu i zdravlju.
Endometrioza mora biti prepoznata kao kronična bolest
Na sjednici je posebno upozoreno na apsurd s kojim se oboljele žene susreću: žena koja živi s bolešću obilježenom snažnom kroničnom boli u praksi često ne može ostvariti ni osnovna prava,
uključujući pravo na bolovanje kada zbog bolesti doista nije sposobna za rad. Udruga zato poziva na hitno proglašenje endometrioze kroničnom bolešću. Takvo priznanje nije samo formalnost,
već nužan korak prema tome da oboljele žene dobiju jasnije definirana prava u sustavu zdravstvene i radne zaštite. Službeno prepoznavanje endometrioze kao kronične bolesti omogućilo bi da
se ozbiljnost bolesti prizna i u praksi – u liječničkim postupcima, ostvarivanju prava, procjeni radne sposobnosti, liječenju, operativnim zahvatima i oporavku.
Nijedna žena ne bi smjela biti prisiljena raditi pod jakim bolovima ili strahovati za svoje radno mjesto zato što sustav ne prepoznaje ozbiljnost njezine bolesti.
Pristup skrbi ne smije ovisiti o upornosti pojedinke
Udruga svakodnevno svjedoči pričama žena koje same traže informacije, same se bore za uputnice, same dokazuju da ih boli i često same snose troškove pregleda, terapija i odlazaka stručnjacima.
Pristup zdravstvenoj skrbi ne smije ovisiti o upornosti, poznanstvima ili financijskim mogućnostima pojedinke. Svaka žena mora imati pravo na pravodobnu dijagnozu, stručno liječenje,
jasne informacije i sustavnu podršku. U tom je kontekstu istaknuta i važnost međunarodnih standarda zaštite prava žena.
CEDAW nas podsjeća da ravnopravnost nije samo pitanje zakona na papiru, nego pitanje stvarnog života.
A stvarni život žene koja živi s kroničnom boli, nerazumijevanjem, zakašnjelom dijagnozom i nesigurnošću na radnom mjestu mora biti dio svake ozbiljne rasprave o ravnopravnosti.
Glas pacijentica mora biti dio zdravstvenih politika
Udruga Ja sam 1 od 10 pozvala je institucije da zdravlje žena stave visoko na listu prioriteta, uključe udruge pacijentica u donošenje odluka te iskustvo oboljelih žena prepoznaju
kao važan dio oblikovanja zdravstvenih politika.
Žene s endometriozom ne traže privilegije. Traže da im se vjeruje, da ih se liječi na vrijeme i da sustav prepozna bolest koja utječe na njihov život, rad, obitelj, reproduktivno zdravlje i dostojanstvo.
Društvo koje ne čuje žensku bol ne može govoriti o punoj ravnopravnosti.
Udruga Ja sam 1 od 10 nastavit će javno govoriti o problemima žena oboljelih od endometrioze i zagovarati promjene koje će oboljelima osigurati pravodobnu skrb, jasna prava i dostojanstven život.
“Žene s endometriozom ne traže privilegije. Traže da im se vjeruje i da sustav prepozna bolest koja utječe na njihov život, rad, obitelj, reproduktivno zdravlje i dostojanstvo.”
Snimku sjednice možete pogledati ovdje.
